Bezbednost računara 101 (tm)

Lekcija 1

Da biste bolje zaštitili svoj kućni računar ili kućnu mrežu , pomaže vam ako imate osnovno znanje o tome kako sve funkcioniše kako biste razumeli šta ste tačno osigurali i zašto. Ovo će biti prvi u seriji od 10 dijelova koji će vam pomoći da obezbedite pregled korišćenja termina i tehnologije i neke od saveta, trikova, alata i tehnika koje možete koristiti da biste bili sigurni da je vaš računar bezbedan.

Da bih započeo, želim pružiti malo razumevanja o tome šta su ti uslovi tako da kada pročitate najnoviji zlonamerni kôd koji se širi preko Interneta i kako se upada u njega i inficira vaš računar, moći ćete da dešifrujete tehničke pojmove i odredite ako ovo utiče na vas ili vaš računar i koji koraci možete ili trebali preduzeti kako biste je sprečili. Za Dio 1 ove serije ćemo pokriti Hostove, DNS, ISP i Backbone.

Termin domaćin može biti zbunjen jer ima višestruka značenja u svijetu računara. Koristi se za opisivanje računara ili servera koji obezbeđuje web stranice. U ovom kontekstu rečeno je da je računar domaćin web stranice. Domaćin se takođe koristi da opiše kompanije koje dozvoljavaju ljudima da dele svoje hardver za server i Internet vezu da ih dele kao uslugu, a ne svaka kompanija ili pojedinac koji mora kupiti svu svoju opremu.

Domaćin u kontekstu računara na Internetu definiše se kao bilo koji računar koji ima živu vezu sa Internetom. Svi računari na Internetu su jedni drugima. Oni svi mogu djelovati kao serveri ili kao klijenti. Možete da pokrenete veb lokaciju na računaru isto tako lako kao što možete da koristite svoj računar da biste pregledali veb lokacije sa drugih računara. Internet nije ništa drugo do globalna mreža domaćina koja komunicira napred i nazad. Gledali na ovaj način, svi računari ili hostovi na Internetu su jednaki.

Svaki host ima jedinstvenu adresu sličnu načinu rada na adresi. Ne bi radilo na jednostavnom obraćanju pismu Joe Smithu. Morate takođe pružiti i adresu ulice - na primer 1234 Main Street. Međutim, na svetu postoji više od 1234 glavnih ulica, tako da morate osigurati i grad Anytown. Možda postoji Joe Smith na 1234 Main Street u Anytown u više od jedne države - tako da morate dodati i to na adresu. Na ovaj način, poštanski sistem može raditi unazad kako bi poštu bio na pravom mjestu. Prvo ga odnesu u pravu državu, potom u pravi grad, zatim u pravu isporučenu osobu za 1234 Main Street i na kraju Joe Smith.

Na Internetu se to zove IP adresa (Internet protokol). IP adresa se sastoji od četiri bloka od tri broja između 0 i 255. Različite opsege IP adresa su u vlasništvu različitih kompanija ili ISP-a (dobavljači Internet usluga). Dešifrovanjem IP adrese ona se može preneti na desnom hostu. Prvo ide vlasniku tog opsega adresa i onda se može filtrirati do određene adrese za koju je namenjen.

Mogao bih nazvati svoj računar "Moj kompjuter", ali ne postoji način da znam koliko je drugih ljudi nazvalo svoj računar "Moj kompjuter", tako da ne bi pokušalo da pokuša da pošalje komunikacije na Moj računar više nego adresiranje pisma jednostavno Joe Smith-u isporučite se pravilno. Sa milionima domaćina na Internetu, korisnicima je praktično nemoguće zapamtiti adrese svake web lokacije ili hosta sa kojim žele da komuniciraju, mada je sistem kreiran da omogući korisnicima pristup sajtovima koristeći imena koja se lakše mogu pozvati.

Internet koristi DNS (sistem imena domena) da prevede ime na njegovu istinitu IP adresu kako bi ispravno rutirali komunikaciju. Na primjer, jednostavno možete uneti yahoo.com u svoj web pretraživač. Te informacije se šalju na DNS server koji proverava njegovu bazu podataka i prevodi adresu na nešto poput 64.58.79.230 koje računari mogu da razumeju i koriste da bi ostvarili komunikaciju na željenoj destinaciji.

DNS serveri su raštrkani po celom Internetu umjesto da imaju jednu, centralnu bazu podataka. Ovo pomaže zaštiti Interneta tako što ne obezbeđuje ni jednu tačku neuspjeha koja bi mogla sve ukloniti. Takođe pomaže ubrzavanju obrade i smanjenju vremena potrebnog za prevođenje imena deljenjem radnog opterećenja na više servera i postavljanjem tih servera širom svijeta. Na ovaj način, vašu adresu prevedite na DNS server u milionima od vaše lokacije koju delite sa nekoliko hiljada domaćina umesto da komunicirate sa centralnim serverom na pola puta oko planete koju milioni ljudi pokušavaju koristiti.

Vaš ISP (Internet Service Provider) najverovatnije ima svoje DNS servere. U zavisnosti od veličine ISP-a, oni mogu imati više od jednog DNS servera i mogu se razbacati širom planete iz istih razloga gore navedenih. Internet provajder ima opremu i poseduje ili iznajmljuje telekomunikacione linije neophodne za uspostavljanje prisustva na Internetu. Zauzvrat, korisnicima pružaju pristup putem svoje opreme i telekomunikacionih linija za naknadu.

Najveći internetski provajderi poseduju glavne kanale interneta koji se nazivaju okosnicom. Zamislite kako se kičmeni možak prolazi kroz vašu kičmu i deluje kao centralni gasovod za komunikacije na vašem nervnom sistemu. Vaš nervni sistem se odvaja na manje staze dok ne dođe do pojedinačnih nervnih završetka sličnih onome kako se Internet komunikacije odvijaju od kičme do manjih ISP-a i na kraju do vašeg pojedinačnog domaćina na mreži.

Ako se nešto desi jednoj od kompanija koje pružaju telekomunikacione linije koje čine kičmu, to može uticati na ogromne delove Interneta, jer će uticati i na veliki broj manjih ISP-a koji koriste taj deo kičme.

Ovaj uvod bi trebalo da vam omogući bolje razumevanje kako je Internet strukturiran sa mrežnim provajderima koji obezbeđuju pristup komunikacijama ISP-ima, koji zauzvrat omogućavaju pristup individualnim korisnicima, kao što su vi sami. Takođe bi trebalo da vam pomogne da razumeš kako se vaš računar odnosi sa milionima drugih domaćina na Internetu i kako se DNS sistem koristi za prevođenje jednostavnih engleskih imena na adrese koje mogu biti usmerene na njihove odgovarajuće destinacije. U sledećoj tranši ćemo pokriti TCPIP , DHCP , NAT i druge zabavne Internet akronime.