Trilateracija u GPS-u

GPS jedinice koriste trilateraciju kako bi odredile položaj na površini Zemlje

Jedinice globalnog pozicioniranja koriste matematičku tehniku ​​trilateracije da bi se utvrdila položaj, brzina i visina korisnika. GPS jedinice konstantno primaju i analiziraju radio signale sa nekoliko GPS satelita. Oni koriste ove signale za izračunavanje precizne udaljenosti ili opsega za svaki satelit koji se prati.

Kako Trilateracija radi

Trilateracija je sofisticirana verzija triangulacije. Podaci sa jednog satelita pokazuju položaj na velikoj površini zemlje. Dodavanje podataka sa drugog satelita smanjuje položaj do regiona u kome se dve sfere satelitskih podataka preklapaju. Dodavanje podataka sa trećeg satelita pruža relativno tačnu poziciju, a sve GPS jedinice zahtevaju tri satelita za precizno postavljanje. Podaci sa četvrtog satelita - ili više od četiri satelita - povećavaju preciznost i određuju tačnu nadmorsku visinu ili, u slučaju aviona, visinu. GPS prijemnici rutinski prate četiri do sedam satelita ili još više istovremeno i koriste trilateraciju kako bi analizirali informacije.

Ministarstvo odbrane SAD-a održava 24 satelita koji prenose podatke širom svijeta. Vaš GPS uređaj može ostati u kontaktu sa najmanje četiri satelita, bez obzira na to gde ste na zemlji, čak iu šumovitim područjima ili većim metropolama sa visokim zgradama. Svaki satelit okreće zemlju dva puta dnevno, redovno slanja signala na zemlju, na nadmorskoj visini od oko 12.500 milja. Sateliti rade na solarnoj energiji i imaju rezervne baterije.

GPS istorija

GPS je predstavljen 1978. godine, lansiranjem prvog satelita. Vojska je kontrolisala i koristila isključivo do osamdesetih. Kompletna flota 24 aktivnih satelita pod kontrolom SAD nije bila na snazi ​​do 1994. godine.

Kada GPS propadne

Kada GPS navigator prima nedovoljne satelitske podatke jer ne može pratiti dovoljne satelite, trilateracija ne uspeva. Navigator obaveštava korisnika, a ne daje netačne informacije o položaju. Sateliti takođe ponekad propadaju privremeno, jer se signali pomjeraju premalo usled faktora u troposferi i jonosferi. Signali bi takođe mogli pingovati određene formacije i strukture na zemlji, uzrokujući grešku trilateracije.